Укупно приказа странице

13.8.11.

OJ, GLAVO BOGOSLOVNA




Oj, glavo Bogoslovna, kojoj se rug’o svet, 
Oj, glavo puna rana, i na njoj trnov splet.
Oj, čelo s kog je tek’o u muci krvav znoj,
Ja te se sada sećam, oh, primi pozdrav moj.
Ti s’ podn’o muka puno, na Krst si raspet živ,
Nebeska moja Kruno, i ja sam tome kriv.
I ja se kajem gorko, kajem se dušom svom,
Smiluj se, Hriste Spase, smiluj se grehu mom.
Ne skreni oka Tvoga, ne odbij vapaj moj,
Na sina nemoćnoga ne izlij ukor Svoj.
Iz Tvojih Svetih usta Ti si mi utehu dao,
I to je mene diglo, a već sam bio pao.
Ja nemam kud ni kome, ja nemam drugi put,
Pod Tvojim Krstom samo, tu mi jedini put.
Oh, kamo moje sreće da mogu život svoj,
Zahvalan dati za Te, Pastiru Verni moj.
I hvala Tebi, hvala, što za nas ispi žuč,
Jer Tvoja smrt je dala ljudima rajski ključ.
I daj da s’ uvek sećam smrtnoga časa tog,
Pri svakom koraku svome, celoga veka svog.
I kad mi bude mreti i vid mi zatre mrak,
S visina Tvojih Svetih poš’lji mi jedan zrak.
I muke kad me stignu, Tvoj mi ukaži Lik,
I s bolom Tvojim Spase kliknuće pokajnik.
Neće mi drhtati ruka samrtni brišući znoj,
Ako se setim muka što j’ podn’o Gospod moj.
Uvek ću gledati Tebe, i Tvoj ću čuti Glas,
Oh, srećan kome daješ ovakav smrtni čas.